Uprava za javne nabavke tokom 2016. godine odobrila je sklapanje 25 aneksa na ugovore o javnim nabavkama, čime su troškovi nabavki robe, usluga i radova povećani za 635.612 eura. Prvobitna vrijednost ugovora je bila 5,4 miliona, ali je aneksima povećana na preko šest miliona.
Prema ugovorima i odobrenim aneksima primjetno je da su se naknadni troškovi pojavljivali uglavnom kada su u pitanju poslovi osiguranja zaposlenih i inventara institucija. Ministarstvo unutrašnjih poslova je na ugovor o osiguranju zaposlenih vrijedan prvobitno 775.109 eura, potrošilo dodatnih 115.929. Aneks je sklopljen sa firmom Lovćen osiguranje.
Nacionalni avio-prevoznik Montenegroerlajnz je umjesto prvobitno planiranih 980.208 dolara za osiguranje flote potrošio još 111.155 eura, a novac je otišao kompaniji Đenerali osiguranje Montenegro.
Još jedan vrijedan aneks na ugovor imalo je Ministarstvo saobraćaja i pomorstva, a vrijednost mu je bila 124.978 eura. U pitanju je posao koji se odnosio na rekonstrukciju puteva. Prvobitna vrijednost ugovora je bila 916.855 eura, ali je naknadnim dogovorom sa firmom „Met&Alu plast” povećana na preko milion eura.
Direktor Uprave za javne nabavke Mersad Mujević za „Dan” je kazao da Zakon o javnim nabavkama dozvoljava institucijama da sklope aneks na zaključene ugovore, ali da njihova vrijednost ne smije prelaziti 15 odsto originalne dogovorene vrijednosti.
– Ovaj postupak se može primijeniti i u slučaju kada se radi o dodatnim isporukama od ponuđača kojem je već dodijeljen ugovor, i koje su namijenjene ili kao djelimična zamjena redovnih isporuka proizvoda, materijala ili instalacija ili proširenja obima postojećih proizvoda, materijala ili instalacija. Ukoliko bi promjena ponuđača obavezala naručioca da nabavlja materijal koji ima različite tehničke karakteristike, što bi prouzrokovalo nesrazmjerno velike tehničke teškoće u funkcionisanju i održavanju, pri čemu ukupna vrijednost svih dodatnih isporuka ne može da bude veća od 15 odsto od ukupne vrijednosti već dodijeljenog ugovora Direktive EU, ovaj procenat dodatnih aktivnosti naručioca penju do 50 procenata – kaže Mujević.
U EU, kako kaže Mujević, u tipičnom pregovaračkom postupku naručilac ne objavljuje poziv za javno nadmetanje u kojem poziva na iskazivanje interesovanja, već bira kandidate po sopstevnom izboru i pregovara sa njima u cilju dodjele ugovora.
– Prema tome unijski naručilac mora, takođe, veoma jasno upravljati postupkom kako bi održao visoke standarde transparentnosti, jednakog tretmana i transparentnosti u cilju obezbjeđenja konkurencije. Zbog specifičnog značaja koje to pitanje ima za pravilnu primjenu zakona i konkretne vrste postupka naglašavam da je naručilac odgovoran da jasno pokaže opravdanost svog izbora/opredjeljenja za korišćenje pregovaračkog postupka bez prethodnog objavljivanja poziva za javno nadmetanje. To objašnjava zašto se od naručioca zahtijeva da svaka njegova odnosna odluka treba da bude precizno obrazložena. Zavisno od specifičnih okolnosti svakog konkretnog postupka, takvo obrazloženje može operisati različitim relevantnim informacijama, analizama, razlozima – navodi Mujević.
On dodatno pojašnjava da bi naručilac iskoristio ovu zakonsku mogućnost za dodatne isporuke robe, usluga ili radova, kako se najčešće naziva aneks ugovora, potrebno je da naručilac prethodno sprovede postupak javne nabavke, donese odluku o izboru u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama, objavi je na portalu Uprave za javne nabavke i sačeka rok mirovanja od 10 dana radi zaštite prava i nakon toga zaključi aneks ugovora.
– U vezi sa svim navedenim tokom 2016. godine, a i za ostale godine za proširenje postojećih ugovora Uprava za javne nabavke je objavila na svom portalu. Svi podaci vezani za rad Uprave biće dio izvještaja o ugovorenim javnim nabavkama za 2016. godinu koji se dostavlja Vladi Crne Gore do 31. maja radi rasprave i usvajanja i isti objavljuje pojedinačno i kumulativno na portalu – zaključuje Mujević.M.S.
Problem sa transparentnošću
Mujević pojašnjava da zakon dozvoljava sprovođenje tendera metodom pregovaračkog postupka bez prethodnog objavljivanja poziva za javno nadmetanje samo u izuzetnim slučajevima. Zakon ovom postupku daje takav „poseban tretman” iz razloga što je riječ o postupku koji podrazumijeva znatno manji stepen transparentnosti i potencijalno ograničenu konkurenciju u odnosu na otvoreni i ograničeni postupak.
– Stoga postoji i realan rizik da naručilac nabavi skuplji predmet nabavke, nabavke nižeg kvaliteta s obzirom na to da pozvani ponuđači nisu primorani otvorenom konkurencijom da ponude najniže cijene ili najbolji kvalitet. Upravo iz tih razloga primjena ovog postupka za naručioce nije nikada obavezna – bez obzira na ispunjenost zakonom predviđenih uslova za njegovu primjenu. Potencijalnu zloupotrebu ovog postupka zakon nastoji onemogućiti jer zabranjuje „ograničavanje ili sprečavanje konkurencije među ponuđačima, a posebno onemogućavanja bilo kojeg ponuđača da učestvuje u postupku javne nabavke neopravdanom primjenom pregovaračkog postupka – precizira Mujević.